|
|||||||
|
|
|
|||||
|
|
|||||||
H P D "L i p a" S E S V E T E
Hrvatsko planinarsko društvo "Lipa" Sesvete
Trg Dragutina Domjanica 6/II ,10360 Sesvete
inf.Ivan Horvat tel.2001-315 (stan)
PLANINARSKI IZLET U KOSINJSKI KRAJ (LIKA)
subota - nedjelja 18. i 19. svibnja 2002
vodiči: Nikola Klobučar i Ivan Horvat
Iako se Gacka vrela još od 1973 godine nalaze među zakonom zaštičenim hidrogeološkim pojavama Hrvatske kao spomenici prirode, to ih nije "spasilo" da budu ugroženi planiranom cestom kroz dolinu Gacke.
Obilje njenih čistih voda i obradivih polja, uz povoljne klimatske ucvijete, razlogom su da se naš čovijek na ovaj prostor naselio još u dalekoj prošlosti.
O LICI...
Lika je, največim dijelom, izrazita regija prostranih krških polja na visinama izmedu 450 - 700 m, a planinska bila se pružaju njenim rubom i izmedu pojedinih polja, i uglavnom su pod šumom. Zapadnim dijelom Like dominira šumoviti bedem Velebita, a medu poljima, čija dna su prilično uravnjena, kao pejsažna vrijednost ističe se jugoistočni dio Gackog poija, s meandrima rijeke Gacke. Plitvička jezera su dio identiteta istočnog planinskog ruba Like. Neka kraška poija su pod recentnim riječnim nanosima (Gacko poije, Krbavsko polje), a neka su vapnenačke zaravni u kojima vapnenci često izbijaju kroz rastresiti površinski sloj (Ličko polje). Prva su pod kulturama i livadama, a druga više pod pašnjacima. Kroz krška polja protječu rijeke koje izviru jakim vrelima na jednoj strani polja, a gube se kroz ponore na drugoj strani. Krajobrazno je zanimijiva i česta pojava da se iz polja dižu izolirani veči ili manji vapnenački stožci (humovi) što poput otoka "rastu" u Lidkom i Gackom poiju. Največa dva takva huma su Zir izmedu Lovinca i Metka i Um kod Otočca.
Ponornica rijeka Lika izvire kao jako krško vrelo na podnožju Velebita nedaleko od Medaka na visini 574 m. Dužina njezina glavnoga toka (bez pritoka) iznosi 64,5 km, uz nekadašnje poniranje u Lipovom polju na kotama od 470 do 480 metara. Danas je tok ponornice pregraden najprije branom Kruščica kod zaseoka Mlakva, a zatim u Selištu branom u koritu rijeke otkuda se voda odvodi u tunel prema površinskom toku Gacke. Prirodno voda ponire u svoje stare ponore (Markov ponor i dr.) samo u vrijeme večih poplava u polju ili vlška vode u vodotoku Like, a pojavljuje se u vruljama kod Jurjeva, ali i kod Jablanca u Podvelebitskom kanalu. Dužina pak vodotoka Gacke sa sjevernim krakom i ostalim odvojcima iznosila je vise od 103 kilometra, a danas, nakon reguliranja i presijecanja starih korita, iznosi samo 55 km. Ponor Perinka na Donjem Švičkom jezeru ostao je glavno ponorno mjesto za prirodno odvodenje viška vode prema vruljama uz obalu od Žrnovnice do Karlobaga.O IZLETU ...
Ovaj dvodnevni izlet organizira se na zapadni dio Like, i to Kosinj i Kosinjsku dolinu. Kod toga se planira obići Donji Kosinj s usponom na 969 m visoki Kalčić, Gornji Kosinj, razgledati rijeku Liku - po duljini prirodnog toka drugu po veli6ini ponornicu u Europi, Kosinj most, te crkvu Sv. lvana Krstitelja iz 1650. godine. lznad Kosinjskog Bakovca, na izvoru Begovača nalazi se Pisani kamen, stijena u koju je uklesana odiuka rimskog suda o podjeli vode izmedu dva ilirska plemena: Parentina i Ortoklina, zapis nastao izmedu 30. i 70. godine poslije Krista. U planu je i obilazak ostataka gradevine u Mlakvi gdje su obitavali Pavlini, akumulacijskog jezera Kruščica, Perušića s usponom na 770 m visoku Grabovaču i s posjetom samogradskoj pečini, te obilazak rodne kuće dr. Ante Starčevića, Oca domovine, u Velikom Žitniku pokraj Klanca, U povratku se planira obilazak izvora rijeke Gacke, te razgledati stare mlinice i stube na njoj.
POVIJEST ...
Naziv mjesta Kosinj prvi se puta spominje 1461. U 15. stolječu Kosinj pripada knezovima kosinjskim od plemena
Stupića.Knezovi Frankopani, već tada najznačajnija
hrvatska plemićka obitelj, imaju svoje posjede u Kosinju
znatno prije, ali 1489. ugovorom s knezom kosinjskim, postaju vlasnici cijelog Kosinja. U Kosinju su Pavlini, takozvani bijeli fratri, jedini red koji su osnovali Hrvati, imaii Gutenbergov tiskarski stroj. Po odobrenju rimskog dvora, ondje je 1482. tiskana prva crkvena knjiga napisana glagoljicom i na hrvatskome jeziku, te prva knjiga slavenskog juga- "Kosinjski misal". Najočuvaniji primjerak nalazi se u Petrogradu. Druga knjiga tiskana na našem tlu bio je Brevijar iz 1493. godine, kojem u kolofonu piše da je tiskan u Kosinju. Potvrdu da je u Kosinju bila tiskara čitamo u izvještaju senjskog biskupa Sebastijana Glavinića, koji je 1696. bio u službenoj vizitaciji Kosinju. U izvještaju je napisano da je vidio glagoljske brevijare tiskane u Kosinju na ilirskom jeziku.
Srednjovjekovna Lika u X st. je sastavni dio hrvatske države i zajedno s Krbavom i Gackom pod upravom bana. Godine 1185. crkveno je podijeljena izmedu Ninske i novoosnovane Krbavske biskupije. Nakon pada bana Mladena II Bribirskog (1 3žž) u posjedu je Kurjakoviča i ličkog kneza Petra Disislaviča. Skučivši viast krbavskih knezova, Anžuvinci su uspjeli uspostaviti kralievsku vlast. Poslije smrti Ludovika 1 (1382) Kurjakoviči su obnovili svoju viast nad Likom. Prvi intenzivni pljačkaški pohodi Turaka u hrvatske krajeve, koji su trajali od 1468-1483., pustošili su upravo posjede u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, harajuči preko Like, Krbave i Modruše prema Kranjskoj. lako su se hrvatski velikaši opiraii turskim napadima, u bici na Krbavskom poiju 1493. hrvatsko je plemstvo teško poraženo. Nakon izbora austrijskog nadvojvode Ferdinanda Habsburškog za ugarsko-hrvatskog kralja 1527. pao je uskoro pod tursku vlast i dio prostranog područja Like. Od straha pred Turcima večina feudalaca i podosta seijaka napušta zemlju.Turci su u novoosvo'ene krajeve preseljavali seljake, spahije i viahe, zbog čega je Lika postepeno mijenjaia etnički sastav. Mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. uglavnom je završeno razdobije turskih ratova. Oslobodena je Lika, i uključena u sklop Habsburške Monarhije. Osnovana je Vojna krajina. Krajišnici se postepeno pretvaraju u vojnike-kmetove. Godine 1746. nastaje Lička pukovnija. Teritorij Vojne krajine proširen je prema istoku, da bi 1873. došlo do razvojačenja Vojne krajine. Tek 1881. njezino je područje sjedinjeno s Banskom Hrvatskom.O AUTOCESTI ...
Danas se kroz ličko područje izgraduje autocesta Zagreb - Split s dva velika tunela dužine oko 5,5 km- Mala kapela i Sv. Rok (Velebit). Njima se svladavaju dvije največe planinske barijere na putu izmedu kontinentaine i primorske Hrvatske. Rok dovršetka autoceste je 2004. godine. U istraživanju trasa najviše truda je uloženo oko njenog prostornog položaja na području Gacke doline. Odlukom Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uredenja određena je tzv. najkrača trasa koja izbjegava zonu izvora rijeke Gacke, ali nažalost ne mimoilazi Gacko polje. Ostali dijelovi trase su definirani i u tijeku je izrada tehničke dokumentacije.
Dogovor za izlete je cetvrtkom od 18.00 - 19.00 sati, u prostoriji HPD "Lipa", Trg Dragutina Domjanica 6/II
